Božićna čestitka časopisu “Hrvatska straža” 26. prosinca 1934. godine

by admin
Dužnost podupirati katoličku štampu danas je ne manja nego li i graditi crkve!

Prije svega želim svima čitateljima tjednika »Hrvatska Straža« ono, što su anđeli Božji zaželjeli čovječanstvu prigodom rođenja Kristova, a to je – mir Božji. Stotine hiljada Hrvata katolika, da, mogu reći milijuni, punili su ovih svetih božićnih dana naše stolne, župske i samostanske crkve, rasijane širom domovine, te drevne spomenike naše časne prošlosti i rasadišta istinske kulture, što ih je posagradila ljubav i požrtvovnost otaca i djedova naših, da u njima nađu utjehe, radosti i pravog božićnog veselja.

Božićno veselje zaista je nešto čarobno! Donosi ga katolicizam. Uvjeren sam, kad bi nesrećom nestalo katolicizma iz hrvatskog naroda, da bi onim istim časom umjesto božićnog veselja nastupila u njemu onakova teška korizma strašne pokore bez ikakove utjehe, kakovu već sedamnaest godina proživljava nesretni ruski narod. Groza me hvata i pri samoj pomisli na takovo stanje. A ipak katolici se moraju i u to zamisliti. Tko nam jamči, ako bismo skrstili ruke, da se ne bi jednoga dana naše lijepe crkve i samostani, koji su usko povezani s hrvatskom prošlošću, pretvorili u zabavišta i kina, u kojima bi se mladež naša učila mržnji i svakoj opačini? Ako hoćemo da božićno veselje vlada trajno u duši našeg naroda, onda valja upotrijebiti i sredstva da ga očuvamo.

Božićno veselje temelji se na velikoj istini, da je Bog u slici Maloga Djeteta sašao na ovaj svijet; da nas je taj isti Bog-čovjek naučavao primjerom i riječju, što valja da činimo, da živimo u miru s Bogom na zemlji te budemo puni božićnog veselja ne samo na zemlji, nego za sve vjekove na nebu.

A evo tu vjeru hoće da iščupaju neprijatelji katolicizma iz duše našega naroda. I jer su, da se poslužim riječima Spasiteljevim, »sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla« (Lk 16, 8), to se oni u svoje ciljeve služe najmodernijim sredstvima, među kojima prvo mjesto zauzima štampa – i to u prvom redu dnevna štampa.

Zar ćemo mi katolici gledati skrštenih ruku na to? Ja mislim, da je dužnost svakoga katolika, da svim silama podupire katoličku, napose dnevnu katoličku štampu, kao protusredstvo, i to jedno od najuspješnijih, da se u našemu narodu sačuva vjera katolička i s njom trajno božićno veselje.

Dužnost podupirati katoličku štampu danas je ne manja negoli i graditi crkve. Rekao mi je jednom neki biskup, da smatra, kad bi sv. Pavao apostol živio u naše doba, da bi bez sumnje bio katolički novinar, jer bi preko novina mogao najviše ljudi predobiti  za Krista. Tolika je važnost novina katoličkih.

Dok se evo nalazimo na svršetku stare godine i na početku nove, želim ne samo čitateljima »Hrvatske Straže«, nego i svim katolicima, da sa starom godinom odbace i stari nehaj i nemarnost prema katoličkoj štampi, a s Novom Godinom neka probude u sebi i novi žar za katoličku štampu, napose dnevnu. Ako nam uspije u Novoj Godini ojačati, proširiti, jednom  riječju stvoriti jaku katoličku  štampu, onda će to biti najsretnija godina. Gdje je jaka  katolička štampa, tamo je jaka i vjera katolička.

Gdje je jaka vjera katolička, tamo je jak i čist  moral. Gdje je jak  i čist moral, tamo vlada pravednost, ljubav, čistoća i uopće kršćanske kreposti. Gdje pak vlada pravednost i ljubav i gdje cvatu kršćanske kreposti, tamo nestaje i same materijalne bijede, koja danas tako strahovito tišti čovječanstvo, i koja se nijednim drugim načinom ne može odstraniti.

Hrvatska Straža, tjednik, 1. siječnja 1935., br. 1., str. 1-2.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 38-39.

Leave a Comment