Alojzije Stepinac i crkva u Hrvata 1937. godine

by admin

 

Tridesete godine dvadesetog stoljeća u svjetskoj povijesti ostat će zapamćene kao nadasve turbulentno vrijeme koje je označilo uvertiru u olovna vremena u kojima će se čovječanstvo naći tijekom Drugog svjetskog rata. Bijes Velike ekonomske krize (1929.-1933.) osjetio se po cijelom svijetu pa tako i na prostoru Hrvatske. Iako su svjetski moćnici ponudili rješenje, kod Hrvata se do 1937.g. činilo kako siromaštvu, represiji i beznađu nema kraja ..

U godinama krize i pritiska, običnom čovjeku teško je uhvatiti nit pristojnog života i postojanja.

Osim direktnih posljedica Velike globalne krize; Hrvatska se i u političkom smislu nalazi u nezavidnom položaju. Kao dio Kraljevine Jugoslavije (1929.-1945.) Hrvati su suočeni sa svakodnevnim represijama, cenzurom, zabranama svega što je hrvatsko, ubojstvima i terorom. Godine 1937. nikako nije bilo lako biti Hrvat.

Gospodarske prilike jedva da kaskaju za ostatkom Europe. Nedovršena je reforma agrara, gomilaju se dugovi radnika i seljaka, banke i razna društva propadaju i ne mogu se nikako mjeriti sa ipak naprednijim ekonomskim tokovima ostatka starog kontinenta.

Hrvatski narod kao i dotad u svojoj povijesti utjehu pronalazi u svojoj vjeri.

Godine 1937. umire zagrebački nadbiskup Antun Bauer (1856.-1937.). Hrvatska prijestolnica ostaje bez čovjeka koji je svojim životom, radom i primjerom ima veliki značaj za hrvatske crkvene prilike.

Iako se činilo kako nitko neće biti dostojan naslijediti lik i djelo nadbiskupa Bauera, Božja providnost već je ranije u novonastalu situaciju umetnula svoje prste.

Već 1934.godine, odlukom pape Pia XI. nadbiskupom koadjutorom sa pravom nasljedstva imenovan je mladi Alojzije Stepinac. Po smrti nadbiskupa Bauera, Alojzije Stepinac dolazi na čelo zagrebačke dijaceze.

Nadbiskup Stepinac čovjek je blizak čovjeku. Iako posvećen visokoj časti nadbiskupa, čvrsto stoji na zemlji uz ogromno razumijevanje prema životnim prilikama hrvatskog naroda i teškoj svakodnevici s kojim su ljudi iz dana u dan suočeni.

Osim što se konstantno javno zalagao za pomoć potrebitima; već je 1934.g. osnovao Caritas – humanitarnu ustanovu koja pomaže siromašne i potrebite kojih je u to vrijeme bilo mnogo a koja (zahvaljujući upravo Stepincu) pomaže i dan danas..

Osim konkretne materijalne i financijske pomoći, mladi je nadbiskup neumorno radio i na verbalnoj domeni svoga poslanja – svojim propovijedima. Neke od najboljih nastale su upravo navedene 1937. godine.

Preko Stepinčevih propovjedi najviše se očituje kolika je moralna vertikala sam novoimenovani nadbiskup bio.  Gorljivo se zalaže za pravdu, toleranciju, suradnju, poštenje, komunikaciju i mir. Bori se za očuvanje hrvatskog katoličkog duha te smatra kako bi gubitkom moralnih kršćanskih vrijednosti nestalo hrvatskog naroda.

Posebno je zanimljiva propovijed za sveučilišnu mladež u bazilici Srca Isusova u Zagrebu 11.04.1937.  U njoj su direktno dane smjernice dobrog i poštenog katoličkog života – živa vjera, čvrsto ufanje, katolički ponos i karakter.

Interesantno je kako se nadbiskup osvrće na veliki ponos Hrvata. Ponosni smo na rodbinu, grad u kojem živimo, prijatelje koje imamo.. No nadasve – trebamo biti ponosni na svoju živu vjeru i nadu koja nam daje snagu iz dana u dan – Isusa Krista.

U svim turobnim previranjima najbitnije je sačuvati svoj katolički ponos i karakter – ne pokleknuti pred izazovima koji nas olako mogu odvesti na stranputicu. Ne pokleknuti pred onim što bi nam odnijelo bit življenja – vjeru u Boga.

Polako ali sigurno – utvrđuje se sljedeće : Iako je 1937.g. za neke davna prošlost, iako su navedene riječi jednom odjeknule među okupljenom masom ipak;  može se slobodno ustvrditi – koliko je sve vremenski bio nadbiskup Alojzije Stepinac…

Sve ono što je rečeno tada i sve ovo što je napisano sada – vrijedit će i dalje..

Bez obzira na dan, bez obzira na godinu.. Vrijedit će u vijeke vijekova..

„Neka dođu progoni, sve će proći, samo jedno ostaje – Isus Krist“-  Alojzije Stepinac.

Autor: JMS

 

 

 

 

 

 

You may also like

Leave a Comment